Kako život, vaseljena i sve ostalo funkcioniše po nekim prirodnim zakonima, onog trenutka kada se ti zakoni naruše, dolazi do disfunkcije nekog od delova sistema. Zakoni koji važe u našoj palanci, nekad prkose, što zdravom razumu, što prirodnoj ravnoteži. Samo njeno funkcionisanje procenite sami a ja ću malo o zakonima.
Prvi zakon: Zakon inercije
Telo ostaje u stanju mirovanja ili se kreće konstantnom brzinom ako na njega ne deluje nijedna sila, ili ako je rezultat svih sila koje na telo deluju jednaka nuli.
Nešto što me, valjda jednako izluđuje, kao ljudska glupost, je inertnost, ne činjenje. Nekako je to valjda sindrom palanke, ta inertnost, koja nesposobne drži na mestu na kome jesu. Inertnost što kod njih samih - valjda kad ništa ne rade, ne mogu ništa ni da pogreše, što i kod ovih drugih - vremenom i oni izgube volju i nadu da je uopšte nešto moguće promeniti. U našoj maloj palanci je održana sedma sednica SO Negotin, na kojoj je izvršen i izbor/reizbor direktora Javnih preduzeća. Za dobre poznavaoce lokalnih dešavanja, ništa novo, politika donela – politika odnela, ni prvi ni zadnji put. Verujem da bi svako od vas imao šta da kaže, o ponekom izabranom kandidatu, ali moj najjači utisak nije njihov izbor, već jedan ne izbor. Gospodin Grbović pored ispunjavanja svih potrebnih uslova, višegodišnjeg dobrog rada, nije izabran. Koju to poruku šalje zaposlenima u svim tim preduzećima, pretpostavljate i sami. Inercija čini mi se pobedjuje struku, rad, trud.
Drugi zakon: Zakon sile
Ovaj zakon opisuje činjenicu da je promena kretanja (što je ubrzanje) nekog tela moguća jedino dejstvom sile i povezuje silu koja deluje na telo sa masom tela i ubrzanjem kojim se telo kreće.Veličina sile na neko telo direktno je srazmerna ubrzanju i masi tog tela. Smer sile ima isti smer kao i ubrzanje.
Posedovanje sile jeste moć, ali moć sa sobom nosi i ogromnu odgovornost, što za njeno korišćenje, što za ne korišćenje. Ako imate mogućnost da nešto promenite, a to ne uradite, odgovorni ste isto kao da ste to loše uradili. U dvadeset prvom veku, kada se brzo i misli i radi, biti inertan je gotovo nedopustivo. Onima koji to ne sfvate, nije mesto ni u javnom životu, ni na javnim funkcjama. Ako vam to demonstriraju oni koji bi trebalo da su primer suprotnog, čemu se nadati? Ne možemo promeniti ništa, ako prethodno ne promenimo sebe. Sad, ako celina deluje inertno, ne znači da su i pojedinačni elementi inertni, to je valjda ona slamka nade!!! Održavanje sednice samo kad se mora, čini mi se kao već ustaljena praksa Negotinske SO. Pa zar nema o čemu da se razgovara i rešava u ovoj opštini? Da li je neophodno čekati tri meseca pa onda raspravljati o pedeset tačaka? Kako se odbornici pripremaju za skupštinaska zasedanja, dali uopšte čitaju material koji dobiju? Da li svi koji pročitaju material razumeju šta su pročitali? Prateći sednicu skupštine, malo toga tu ima za pohvaliti. Ako izuzmemo nastupe gospodina Milovanovića (a ja bar mislim da je to dobar primer konstruktivnog opozicionog delovanja), sve ostalo je bledo. Mislim da nam treba više konstruktivnosti i rada što na poziciji, što u opoziciji, jer svako za to nosi svoj deo odgovornosti. To je jedini način primene sile, a zarad promene kretanje nekog procesa, čijim kretanjem nismo zadovoljni.
Treći zakon: Zakon akcije i reakcije
Za svaku silu akcije koja deluje na neko telo postoji i sila reakcije. Sila reakcije je istog intenziteta i pravca kao i sila akcije ali suprotnog smera. Važno je istaći da se one uzajamno ne poništavaju.
Svaka prava inicijativa, ili pravilna upotreba sile, biva lako prepoznata, i ima pozitivne odjeke. Međutim, kakva god da je akcija, reakcija je neizostavna. Kontrolom akcije kontrolišemo i reakciju. Ako je akcija već učinjena, kako promeniti reakciju? Direktori Javnih preduzeća su kako tako izabrani, ono što bih sad ja očekivao je da ih prvo vidim na sednici na sledećem zasedanju. Da svako od njih iznese presek stanja koje su zatekli, kako vide firmu za godinu dana unapred, kakva je strategija razvoja firme u vremenskom interalu od pet do deset godina, i šta su, odnosno će oni uraditi da se to postigne. To bi bilo nešto opipljivo na osnovu čega bi gradjani mogli ocenjivati njihov rad. Ako pritisak javnosti tu izostane, pa i sama pozicija/opozicija ne preduzme konkretne akcije u tom pravcu, verujem da će i reakcija biti kao i do sada, uglavnom ne baš zadovoljavajuća. Priznaćete, iako ima izuzetaka, da uglavnom rad direktora Javnih preduzeća nije bio na zadovoljavajućem nivou, a dokaz za to je i sama situacija u tim preduzećima.
I za kraj, ne znam šta bi Njutn rekao za ovo moje skrnavljenje njegovih zakona, ali sam siguran da bi nam Yoda svima poželeo „May the Force be with you“.