U rijaliti šou koji se zova „Srpska javnost“ već nekoliko meseci prosveta igra zapaženu ulogu. Na žalost, na lestvici društvene važnosti nema takav tretman. Samim tim se kao tema nameću i mladi, njihovo obrazovanje, budućnost...
Utisak je da problema u prosveti itekako ima, a to nisu „samo plate“. A nekako je to jedino oko čega se ovde lome koplja. To svi koji imamo bilo kakav kontakt sa sistemom obrazovanja svakodnevno vidimo. Pride, meni nekako nije normalno da vidim vodju sindikata, sa na sebi hiljadu evra što garderobe što sata i nakita, da se žali kako nema od čega da živi...
No ako i to ostavimo po strani, apsolutni hit mi je informacija da se ukida nastava iz informatike u trećem i četvrtom razredu gimnazije. To bi, ako se usvoji, trebalo da se primenjuje od septembra 2011. Treba li uopšte pričati o tome da je u većini zemalja EU informatika odmah iza maternjeg jezika i matematike po svojoj važnosti, i da raspoloživi podaci pokazuju da je Srbija među poslednjim zemljama u Evropi u pogledu informacione pismenosti. Da je u savremenom društvu informatika postala osnovna infrastruktura za svakodnevni život i rad. Da obrazovni sistem u Srbiji ne odgovara potrebama savremenog društva ni privrede, a predloženi nastavni program će Srbiju u vremenu koje dolazi učiniti potpuno inferiornom. A sve to nikoga u ovoj papazjaniji ne dotiče, i niko se zbog toga previše ne uzbuđuje. To ovakvoj Srbiji i njenom sistemu obrazovanja nije bitno.
Naravno posle hita – magahit. „ZAVRŠI MEGATREND I PALI“ je marketinški potez koji je ovih dana izazvao poprilično polemike u javnosti. Čini mi se da se neko osmelio da kaže ono što svi mi inače mislimo. I naravno kako to već u Srbiji biva, nije kriv onaj ko je za takvo stanje odgovoran, već onaj koji je to rekao. Tako da će rektor Unizerziteta Megatrend zbog iskrenosti biti i krivično gonjen. Naravno sve je to zbog „brige o mladima“. O njima „brinu“ institucije društva, dušebrižnici, političari, pa eto i tržišna inspekcija. Čini mi se što su oni više „brinuli“ to je mladih bivalo manje. Od tolike brige, se decenijama unazad negde izgubiše, pa ih je sve manje i manje u ovoj zemlji i to iz godine u godinu. I dok svi mudruju kako to sprečiti, otvaraju raznorazne kancelarija za brigu o mladima, niko ništa tu konkretno ne radi. „Najkreativniji“ su mi ovi iz NSZ, sa čuvenim kursevima – kako sastaviti CV. Ko je gledao TILVA ROŠ, ili nedaj bože tome prisustvovao, zna o čemu pričam.
Dok ovi silni mudraci i dušebrižnici mudruju i brinu, rezultati ove „brige i mudrosti“ su ravni cunamuju. U Srbiji živi 17,4 odsto stanovnika starijih od 65 godina što je stavlja na šesto mesto najstarijih država na svetu. Izraz "odliv mozgova" smo čini mi se mi izmislili, to je doprinos mudraca. U proteklih petnaestak godina pola miliona visokoobrazovanih osoba napustilo je Srbiju. Samo u Americi i Kanadi je ostalo 70 hiljada naših diplomaca. Samo od 1991. do 1996. godine, otišlo je 298 doktora nauka, 214 magistara, 467 diplomiranih stručnjaka i više od 30 hiljada studenata. I gle čuda, dogodilo nam se demografsko starenje nacije. Dok su naši studenti vicešampioni u svetu u svom znanju, njihova država je vicešampion u njihovom izvozu ( bolja je Gvineja Bisao). A obrnuto proporcijonalno, mudraca nikada više.
I svi se naravno prave blesavi, nikome nije jasno zašto se to dešava, i kako je to moguće sprečiti. Jednostavno, samo treba da postanemo normalna zemlja i sve će nam se samo rešiti. To naravno više nije pitanje volje i političke procene već opstanka. Naravno mudraci se samnom neće složiti.