недеља, 11. децембар 2011.

TRN U SLEPOOČNICI - METAK U OKU


Na blogu eXperiment  ste mogli da pročitate odličan opis promocije knjige TRN U SLEPOOČNICI - METAK U OKU” autorke Tamere Lucić – Dinić, i što se kaže ne bih ja tu mnogo dodavao. Ono na šta sam hteo da skrenem pažnju ovim blogom je audio – vizualna prezentacija delova knjige na jutjubu. Evo pogledajte kako to izgleda i uživajte:









недеља, 4. децембар 2011.

ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA


Tragajući za potpuno drugom temom, naleteh na članak koji se bavi jednom od veoma značajnih ličnosti u našoj istoriji, članak o Dositeju Obradoviću. Inače ove godine je dvestogodišnjica od smrti ovog velikana. Možda sam ja to propustio da čujem, ali čini mi se da baš nije prigodno obeležena, ili bar ne onako kako to zaslužuje.

Najveći Evropljanin među nama vratio se u zemlju da nas izbavi iz „glibavog balkanskog sokaka", da nam podigne 40 škola, oformi diplomatiju, napravi prvi univerzitet, opismeni nas i kulturno i društveno nas prebaci u zapadnu civilizaciju. Svoju ušteđevinu dao je Karađorđu i napisao najpatriotskiju „Pesmu o izbavljeniju Srbije":

„Vostani, Serbije,
Davno si zaspala
U mraku ležala,
Sada se probudi,
I Serblje vozbudi!"

Dositej je nesumnjivo najpotpuniji i najizrazitiji predstavnik onog dela našeg naroda koji u racionalističkoj kulturi zapadne Evrope vidi svoj uzor i svoj ideal. Dositej je veliki reformator i prosvetitelj narodni, jedan od onih koji se retko susreću na početku jedne nove epohe i koji smelo kidaju sa tradicijama i otvaraju nove vidike. Pa ipak, on je sa potcenjivanjem gledao na osnove naše stare kulture i, kao ubeđen racionalista, verovao da se razumom može brzo izmeniti prošlost i nasleđe i stvoriti novi poredak i nova kultura.


Njegovo delo Život i priključenija uglavnom je napisano u vidu oštre i smele kritike kaluđerskog reda. On ustaje protivu verskog fanatizma i isključivosti, protivu crkvenog formalizma i dogmatizma, jednom rečju protivu svega što je u suprotnosti sa pravim jevanđelskim učenjem i pravimhrišćanstvom. On je za versku snošljivost i za preobražaj crkve prema zahtevima zdravog razuma. Propovedajući takve ideje, Dositej nije samo sledbenik zapadne savremene filozofije, već ujedno tumač težnji i želja građanskog i svetovnog srpskog društva, koje se već i ranije počelo boriti protivu svemoćne teokratije crkvene. Zato je Dositej imao veliki broj čitalaca i u svoje doba bio najviše popularan kao kritičar crkve.

Možda se u ovome i krije razlog za stavljanje ovog velikana na marginu društvenog značaju jer čini se da se fanatizam, pa i crkveni, sve više budi i postaje veoma agresivan. Neverovatna je „slučajnost“ kako se, uveren sam samo deo ove institucije i njihovi glasnogovornici brecnu, kada treba da se popljuje zapadna civilizacija iliti u ovom slučaju EU. Primetili ste da nisu tako glasni kada su u pitanju drugi problemi ovoga društva ili raznorazni „problemčići“ u sopstvenim redovima.

Povodom aktuelnih političkih dešavanje potparol SPC je izdao saopštenje. U saopštenju, koje je potpisao portparol SPC episkop bački Irinej, ističe se da „za odgovornu državnu vlast i političku elitu Srbije, Srbija i srpski narod kao celina nemaju alternativu, a sve drugo, pa i idealizovana i mitologizovana EU, ima alternativu“. Ocenjuje se da je učlanjenje u Evropsku uniju "dobra želja i zamisao, opravdana geopolitičkim, ekonomskim i civilizacijskim razlozima", ali da ako "odricanje od Kosova i Metohije – neposredno ili 'puzeće' predstavlja cenu, onda treba otvoreno i časno odustati od kandidature i potražiti druge modele za budućnost u multipolarnom svetu koji već jeste realnost". Sinod navodi da je važno, "ali nije dovoljno" to što najviši predstavnici države ponavljaju da nikada neće priznati nezavisnost Kosova i da je neophodno je da Srbija bude "delatno prisutna na Kosovu i Metohiji gde god i koliko god je to moguće". A to kako kaže vladika bački Irinej SPC od vlasti očekuje i traži. I to jelte u sekularnoj državi.

Meni je, bar zadnje poznato, ovako javno eksponiranje u javnosti vladike Irineja viđeno 2004. godine. Episkop bački Irinej je povodom "tajminga" Kobasicijade u Turiji, jer "pada" u prvu nedelju najdužeg pravoslavnog posta, uputio pismo odboru za organizaciju ove manifestacije tražeći da se ona održi pre početka vaskršnjeg posta, opominjući ih da će u suprotnom, ovo je doslovce, "svi članovi Upravnog odbora Kobasicijade biti privremeno odlučeni od crkvene zajedice, tj. od svetog Pričešća, i biće im uskraćena svaka molitva Crkve, odnosno u narednih godinu dana sveštenik neće ulaziti u njihov dom i neće im se vršiti ni jedna sveštenoradnja osim svete Tajne Krštenja, jer deca nisu kriva za greh i ludost svojih roditelja". Ovo upozorenje začinjeno je i svojevrsnom pretnjom: ako li organizatori ne budu postupili kako je naloženo te se "Kobasicijada ipak održi u toku prve sedmice časnog tj. velikog posta, kapije porte hrama u Turiji biće zatvorene, a sa zvonika će se na svakih petnaest minuta oglašavati mrtvačka zvona. Po tome, ko god u Turiji bude zagrizao kobasicu grešan je, bio pravoslavac ili ne. I tako je “u skladu sa hrišćanskim načelima”, samo zato što je eparhijski poglavar na pastvu ljut, svakih petnaest minuta zvonio "mrtveno" zvono, koje inače označava da je neki rab božiji predat zemlji.

E sad, ono što sam ja kao hrišćanin i pravoslavac iz dosadašnjeg iskustva naučio je, da ko god protiv sebe skupi ovakvu bratiju, taj mora da je u pravu, i tu nema greške. Zadnji je to uspeo pokojni premijer, a sada aktuelna vlast koju predvodi DS. Razloga za mržnju, ne pristupanje i prihvatanje evropskih vrednosti, kao i  pravila ponašanja koja ona donosi se uvek nadje, kao i evroentuzijasti koje treba “spaliti na lomači”.