четвртак, 27. јануар 2011.

SLUČAJNOSTI


Da li verujete u slučajnosti? Ja ne.

Za one koji veruju, evo u Nišu južnokorejska kompanija "Yura" otvara svoju drugu fabriku, naravno “slučajno”. Koristeći random funkciju (ili slučajni odabir), je i slovenačka kompanija “Gorenje” “slučajno" odabrala Zaječar kao lokaciju za svoju novu investiciju. Naravno da takve “slučajnosti” ne mogu a da ne prođu bez čaršiskih priča. Svi ste već čuli podosta o tome kako je to Dinkić dao Ničiću jer to je politika… Ima tu malo i toga ali da li je to baš potpuna istina…




Ko o čemu, ja o Naled-u, ali čini mi se da je to u celoj priči bitno napomenuti. Među gradovima i opštinama koje su do sada sertifikovane, Grad Niš je najbolje ocenjen, osvojivši 96.5 od mogućih sto poena. Grad Niš je grad koji je u prošloj godini imao najviše direktnih stranih i domaćih investicija u fabrike u Srbiji. Grad Zaječar se takođe nalazi u procesu sertifikacije, mada to tamo ne ide zadovoljavajućom brzinom, ili se bar tako čini. Kako god, u ceo proces su ušli pre nas i daleko više i uradili, pa je Zaječar u ističnoj Srbiji po svim relevantnim pokazateljima ipak najbolja destinacija za investiranje. “Slučajno”?

Sad da ne ispadne kako samo kritikujemo, evo i nečeg pozitivnog. Opština Negotin je deo projekta Certifikacija ruralno senzitivnih područja u regionu Dunava”. Cilj pilot projekta Ruralne certifikacije je da osnaži i poveća administrativne kapacitete ruralnih opština kako bi bile spremne da:

1. Učestvuju u budućim tenderima za EU LEADER inicijative
2. Planiraju i implementiraju buduće LEADER projekte bazirane na bootom-up pristupu
3. Upravljaju budžetima za ruralni razvoj na osnovu EU standarda.

Prevedeno, kada postanemo zemlja kandidat za EU moći ćemo, kroz raznorazne projekte, da dobijemo odredjena sredstva, koja zavisno od umešnosti i znanja onih koji projekte pišu, mogu biti pozamašna. U projekat će s početkom biti uključeno 6 pilot opština i planirano je da traje do novembra 2012 godine. Učešće u pilot projektu uzele su sledeće opštine Negotin, Majdanpek, Sokobanja, Golubac, Veliko Gradiste i Knjaževac.

Da li nas je ovo snašlo “slučajno” ili je to nečija zasluga nisam siguran, ali u svakom slučaju je dobar pomak. Iskreno se nadam da ćemo u celu priču ući ozbiljno i uskoro se naći na mapi sertifikacije Naled-a. Shvatili mi to ili ne, ako vas tu nema, za većinu investicija kojih i ovako nema mnogo, ne postojite ni  “slučajno” ni namerno.

четвртак, 20. јануар 2011.

21.VEK


Moram da priznam da su moja očekivanja od novog milenijuma polako počela da se ostvaruju. Kako je i najavljivan, kao vek čuda ili tehničke i tehnološke revolucije, tako je eto i u Srbiji počeo da pokazuje svoje pravo lice. Ako niste primetili, mi ipak živimo u 21. veku. Čuda se ipak dešavaju, samo ih valjano treba zaslužiti.

Uzmimo na primer trgovinu. U Srbiji sad, u ovoj oblasti, imamo više napredka nego ikada. Evo ja u subotu na pijaci video desetinu nakupaca kako u svojim luksuznim kombijima vuku krompir i luk. A samo do prošle godine su sve to radili nekim krševima, za koje je teško poverovati da mogu da dobace čak do Leskovca. A eto već danas napredak. Šta reći osim čudo.

Privredni ambijent recimo, sve bolji i bolji. Nekada vam je trebalo 2.583.978 raznoraznih potvrda, uverenja, priznanica o uplaćenim raznoraznim taksama i gotovo 17 godina da bi započeli nekakav posao. Danas je ta čarobna brojka smanjena za tri, pa vam treba samo 2.583.975 i nepunih 17 godina. Ovo je potvrda naše rešenosti, i mukotrpnog rada naše administracije, a kako i dolikuje jednoj savremenoj zemlji 21. veka. 

Pravosuđe nikad bolje. Eto ako ne verujete svojim očima, venecijanska komisija rekla da smo mi tu baš super, ništa nam više ne fali, znaju ljudi. Ako su se i ogrešili o nas u prethodnom delu, ovo je ni po babu ni po stričevima. I to završismo u novom milenijumu, sad smo reformisani. Čak je i socijalni program, doduše za sada samo u toj oblasti,  jači nego ikad, svi reformom ostali bez posla će u nedogled primati platu, jer ima se...

Kosovski Albanci su najzad počeli da primenjuju Ustav Republike Srbije. Eto pročitali da naše nove tablice nisu u skladu sa srpskim zakonima i ustavom. „Malo“ je pogrešan grb. Oni ovo shvatiše mnogo ozbiljnije od nas, i odmah počeše da oduzimaju i to ne samo tablice već i auto. Navikli ljudi, sad kad ne može bubreg, aj bar auto, a i po zakonu je.  Da se zna kako se poštuje pravna država u reformisanom pravosuđu. A eto i mi vratili zakonodavnu vlast.


Čisto da se zna da smo i na uvođenju novih tehnologija vredno radili. Zemlja Srbija sada sve ovo, a i mnogo više, može da posmatra i sa satelita jer pošteno je platila, a i 21. vek je majkumu, red je.


среда, 12. јануар 2011.

STELT




Mi smo čini mi se narod navučen na stelt tehnologiju. Imamo „stelt“ ekonomiju i „stelt“ mostove, pa što nebi imali i „stelt“ novu godinu. Ja sam recimo, tek pre par godina saznao istinu o takozvanoj pravoslavnoj Novoj Godini, pa pošto joj je vreme, da napišemo nešto i o tome. Preneću doslovce reči istoričara Slobodana Markovića, izrečene u radio emisiji „Peščanik“. Uživajte, tekst je veoma edukativan i zanimljiv, pa mu se nema šta dodati.

U vezi sa pitanjem kalendara postoji mnogo paradoksa. Jedan od njih je i da se doček Nove godine 13. na 14. januar naziva pravoslavna nova godina. To je jedan novoskovani termin koji nema veze sa istorijskim činjenicama. Naime, julijanski kalendar, kao što i samo njegovo ime kazuje, vezan je za rimskog vojskovođu Gaja Julija Cezara. Po njegovoj narudžbini taj kalendar je uveden 46. godine pre Hrista, s tim da ga je najverovatnije izradio astronom helenističkog Egipta, Sozigen. To je kalendar koji je bio daleko tačniji od prethodnog, ali koji je, dakle, delo jednog paganskog vojskovođe i jednog paganskog astronoma, tako da što se bilo koje hrišćanske crkve tiče, ona nema nikakvog razloga da bude vezana baš za taj kalendar. Druga stvar su nazivi meseci koje koristimo, koji su takođe paganski, od toga da neki označavaju rimske bogove, kao što su januar ili mart, do toga da juli i avgust označavaju rimske vladare, Julija Cezara i Avgusta Oktavijana. U samim nazivima kalendara i meseci prisutan je paganski karakter ovog kalendara.

Već od IV veka vodila se rasprava o tome kada treba proslavljati Uskrs. Posle skoro 13 vekova, u katoličkoj crkvi je 1582. reformisan kalendar i papa Grgur XIII je doneo bulu, čiji naziv sve govori – Inter gravisima, među najtežima. Bilo je potrebno 13 vekova da se to pitanje reguliše. O čemu je u stvari reč? Pošto julijanski kalendar zaostaje za astronomskom godinom otprilike na svakih 128 godina za jedan dan, od sabora u Nikeji 325. do te reforme nakupila se razlika između astronomske i julijanske godine, koja je u XVI veku iznosila deset dana. I zbog toga je tom papskom bulom odlučeno da nakon 4. oktobra 1582. ne svane peti nego 15. oktobar, da bi se tih deset dana uskladilo. Dakle, razlika je u XVI veku bila deset dana. Ali julijanski i taj novi gregorijanski kalendar nemaju isti stav prema prestupnim godinama, i to prema prestupnim godinama koje označavaju kraj veka, dakle, stotim godinama, i onda se dogodilo da na svakih 400 godina imamo tri godine koje nisu prestupne u gregorijanskom, a prestupne su u julijanskom kalendaru.

1700, 1800, 1900 i 2100. su godine koje su prestupne u julijanskom, a nisu prestupne u gregorijanskom i nakon svake takve godine uvećava se razlika između ova dva kalendara. Ona je između 1572. i 1700. bila 10 dana, između 1700. i 1800. 11 dana, 1800. i 1900. 12 dana, 1900. do 2100. 13 dana i tako dalje. Po julijanskom kalendaru Nova godina je 1. januara, a po gregorijanskom je trenutno četrnaestog. U pravoslavnoj crkvi nije sporna potreba da se reformiše julijanski kalendar, jer očigledno je njegovo zaostajanje za astronomskom godinom, međutim uvek je bilo sporno prihvatanje kalendara koji je donela katolička crkva - u tome je cela stvar. Zbog toga je na jednom saboru, koji je održan maja meseca 1923. u Carigradu i koji je okupio sve predstavnike pravoslavnih crkava, izvršena reforma julijanskog kalendara i to po projektu koji je podneo član srpske delegacije, naš poznati geolog i astronom Milutin Milanković.

Njegova shema kalendara naziva se reformisani julijanski kalendar i prihatile su je carigradska i aleksandrijska patrijaršija, grčka i kiparska arhiepiskopija, rumunska pravoslavna crkva, a mnogo kasnije i bugarska pravoslavna crkva. Nikada je nisu prihvatile srpska i gruzijska pravoslavna crkva, a ruska pravoslavna crkva ju je prihvatila, ali u vreme kada je patrijarh bio u pritvoru, pa je kasnije odbačena. Paradoks je u tome što mi nikada nismo prihvatili sopstveni predlog iznesen u Carigradu. Po toj reformi Nova godina je 1. januara, jer se gregorijanska i reformisana julijanska godina poklapaju. Milutin Milanković je izračunao da na svakih 3300 godina gregorijanska godina zaostaje za jedan dan i napravio je precizniji kalendar, na osnovu kojega godina zaostaje za jedan dan tek na svakih 28.800 godina. Ova dva kalendara se poklapaju do 2800. godine, kada će između njih doći do razmimoilaženja od jednog dana.

Vrlo je bitno napomenuti da nijedna pravoslavna crkva nije prihvatila praznovanje Uskrsa po reformisanom julijanskom kalendaru, već su sve zadržale stari julijanski kalendar. Te crkve su prihvatile samo proslavljanje nepokretnih praznika po reformisanom julijanskom kalendaru, koji je u stvari istovetan gregorijanskom - do 2800. Trenutno, pravoslavne crkve imaju tri različita stava po pitanju kalendara. Jedna jedina, mala pravoslavna crkva, finska, koja pokriva samo dva odsto finskog stanovništva, prihvatila je gregorijanski kalendar. One crkve koje sam već pomenuo su prihvatile reformisani julijanski, a četiri crkve - ruska, gruzijska, srpska i jerusalemska patrijaršija i dalje koriste stari julijanski kalendar.



недеља, 9. јануар 2011.

MALA ŠVAJCARSKA


Listajući novine, ne mogu a da ne bacim pogled u komšisko dvorište. Radoznalost je ipak deo naše genetike, roletna (ili bar venecijaner) je obavezan deo većine naših prozora, a nije to slučajno. No ovoga puta je radoznalost, uzrokovana željom da se vidi Srbija za deset godina unapred. Pošto kuglu nemam, a i da imam ne umem da koristim, tu su nam drage komšije članovi EU. Za razliku od nas, koji smo „mudrim“ odlukama krizu oterali sa ovijih prostora, komšije se eto dave. Skresali su primanja svim svojim budžetskim korisnicima za 25%, povećali PDV sa 19 na 24 posto ali džaba. Hitnom odlukom rumunske vlade od 23. decembra se predviđa da počev od 1. januara 2011. vračare i gatare bivaju obavezne da plaćaju porez na svoje zarade. Evropska unija je to moj bato, ne može tu da se gleda u pasulj i kuglu, a država da trpi.

Konstantovano je da u uslovima velike socijalne krize ovdašnji „praktičari“ bele i crne magije brzim koracima osvajaju poljuljani društveni teren. Iz ovoga se zaključuje da posao ovde tradicionalnih gatara, vračara, nadrilekara i drugih vidovitih cveta i da je „rentabilan“. To nije moglo da promakne ovdašnjim zakonodavcima, koji su se razleteli na sve strane u potrazi za načinom da popune praznu državnu kasu novim porezima i drugim nametima. U tim uslovima uvođenje poreza na „profit“ gatara nije na odmet. Ozbiljno se tvrdi da je „praksa gatara i vračara dobila razmere jedne prave industrije u kojoj se porez ne plaća”.



Sad tu ponovo dolazimo na naš teren, i bogami na naše potencijale. Srbija je pravi rasadnik što baba gatara, vračara, vračeva itd. A, istočna Srbija priznaćete pravi dragulj, odnosno rudnik te i takve ezoterične „privredne“ grane, u odnosu na sve druge krajeve ove naše Srbije. Pa eto pošto ovim našin političarima lagano ponestaje ideja, kako da popune rupe u sve prozirnijem (nikako transparentnijem) budžetu, ja bih da malo pomognem. Zamislite da od svake baba vračare napravimo d.o.o. iliti pravno lice. Pa kad čovek dođe, ono sve uređeno, spisak usluga i cenovnik sve pošteno na uzajamnu korist. Pa lepo svakoj baba vračari fiskalnu kasu, pa tu je i reklama, pa turizam, bog da nas vidi... Što čekati deset godina ko komšije, kad nam je takav „ekonomski potencijal“ tu na dohvat ruke, pred nosem. Pa kad uteramo njih u poreski sistem, kamo prostitucija, pa narkodileri, ej ima potencijala u ovoj zemlji samo nije iskorišćen... Ima da bude sve isto ko u EU.



понедељак, 3. јануар 2011.

MAJSTOR

Vreme je novogodišnjih praznika, svođenja računa, slavlja, veselja. Uporedo sa godinom koja je za nama, za nama je i decenija. Pade mi na pamet, ko bi to mogao da bude čovek koji je zaslužio, da bude neko ko je obeležio prethodnu deceniju, svojim radom sposobnošću i znanjem. Neko ko za široke narodne mase nije opšteprihvaćen, a to ipak zaslužuje. Kako je već red, u ovo doba se pričaju samo lepe priče, ili „božićne“, pa shodno tome probaću i ja da ispričam nešto lepo. Veujem da ne očekujete od mene da to bude neko ko se bavi politikom, ali eto ipak jeste. Političar u pravom smislu te reči, ne politikant. Neko ko menja stvari, neko ko i na delima, a ne samo na rečima, dokazuje svoje vrednosti, ili Goran Ješić.

Za one koji nisu upoznati sa likom i delom ovog gospodina, evo kratke biografije:

Rođen je 3. avgusta 1974. godine u Sremskoj Mitrovici. 

Osnovnu i srednju školu završio je u Inđiji. Diplomirao na Poljoprivrednom Fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Trenutno je na doktorskim studijama istog fakulteta. Završio specijalistički kurs na temu Javna politika Fakulteta Političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Govori engleski jezik.

Na lokalnim izborima u septembru 2000. godine direktno je izabran za odbornika Skupštine Opštine Inđija, a zatim i za predsednika Opštine, tada i sada najmlađeg predsednika u Srbiji. Za člana Glavnog odbora Građanskog saveza Srbije je izabran u maju 2001, a član Predsedništva Stranke je postao u junu iste godine. 

2004. godine reizabran je za Predsednika Opstine Inđija, ali ovaj put na prvim direktnim izborima za gradonačelnike. U isto vreme na izborima za pokrajinski parlament neposredno je izabran za poslanika u Parlamentu AP Vojvodine. 

2006. godine podnosi ostavku na mesto potpredsednika Stranke, kao i na članstvo u Građanskom savezu Srbije. U oktobru iste godine postaje član Demokratske stranke, gde po funkciji ulazi u Glavni odbor Stranke.

U junu 2007. njegovim angažovanjem u saradnji sa novosadskim udruženjem “EXIT”, trenutno najpopurlarnija svetska rok grupa “Red Hot Chili Peppers” svoj prvi koncert u jugoistočnoj Evropi, pred više od 100.000 posetilaca, održala je u Inđiji.

Na lokalnim izborima 2008. godine zahvaljujući ubedljivoj pobedi izabran je po treći put za predsednika Opštine Inđija. U isto vreme na izborima za pokrajinski parlament neposredno je izabran za poslanika AP Vojvodine. 

Sredinom 2008 potpisao je ugovor sa Indijskom kompanijom „Embassy Group“ o izgradnji biznis parka u Inđiji. Ukupna vrednost projekata je oko 600 miliona dolara, što je najveća „greenfield“ investiciju u Srbiji. Ova investicija doneće Inđiji vrlo brzo 2.500 novih radnih mesta, a taj broj bi trebalo da se udesetostruči do završetka projekta.

Za devet godina svog mandata, privukao je veliki broj domaćih i stranih investitora, čime je značajno smanjena stopa nezaposlenosti u Inđiji. U Inđiji su svoje pogone otvorile Kompanije poput Kompanije Henkel, Thiysen group, Grundfos, Terraproduction i mnogi drugi svetski brendovi. Kada se uzme u obzir da je u inđijsku opštinu za poslednjih osam godina, uloženo preko 300 miliona evra grinfild investicija, dobija se najveći procenat direktnih investicija po glavi stanovnika, čime je Inđija na državnom nivou stekla status najbolje opštine u Srbiji. 

Novim načinom rada i organizacijom opštinske uprave doprineo je da početkom 2008. godine magazin „Fajnenšel tajms“ (Financial Times) dodeli nagradu Opštini Inđija i svrsta je na listu 25 najboljih evropskih destinacija za strana ulaganja.

Oženjen je Ružicom Ješić, s kojom ima sina Marka i ćerku Minu.

O Goranu bi mogli još dugo, i nećete naći ništa negativno. Važi za čoveka od integriteta, ne poltrona. Često kaže ono što misli, pa nije omiljen u nekim krugovima, ni u svojoj stranci. Podjednako je kritičan i prema „svojima“, kao i prema drugima. O stanju što u stranci, što u društvu kaže:

Kadrovska politika naše partije nije najbolja i to će vam reći 99 odsto članova DS koji nisu funkcioneri. Očigledno je da aktuelna politika pobednička. Ali, činjenica je i da mi sa takvom kadrovskom politikom imamo problem sa upravljanjem zemljom i to je sistemski, dugoročno gledano loše za državu. Zakoni se donose na loše načine, predsednici opština ne mogu ni da dođu do ministara...

Kako odgovara na kritike iz svoje stranke:

Verovatno drže da sam lud. U svim strankama postoji zlatno pravilo - ćuti, budi dobar, slušaj i jednog dana možda budeš poslanik... Po ovom sistemu, poslanik može da bude svako, a da se građani direktno izjašnjavaju, većinskim sistemom, 90 odsto njih ne bi bilo ni u prva tri na listi, a kamoli dobilo mandat. Pa, za pola parlamenta rođene žene ne bi glasale! Hajde da vratimo većinski model, da vidimo kako će ko proći...

Opšta je ocena što rukovodstva Opštine Inđija, što stručnjaka, da u Inđiji u toku 2011 godine neće više biti nezposlenih. Međutim pored svega toga o svojoj političkoj budućnosti kaže sledeće:

Ja DS s igurno neću napustiti, samo se neću kandidovati za predsednika opštine Inđija, gde sam tri puta pobeđivao. Iz profesionalne politike se povlačim, jer to nije jedini način da zaradim za život. Imam da završim još neka posla ovde do 2012. godine, a ne vidim šta bih mogao dalje da radim...

Čovek koji je dokazao da i  u Srbiji može drugačije, može bolje. Kako su trenutne političke elite „Doterale cara do duvara“, otvara li se prostor za ljude kakav je Goran Ješić. Većina danas u Srbiji više neće da glasa protiv ničega, nema više babaroga kojom se narod može naplašiti. Čini se da će možda sledeći izbori biti prvi, kada će biti potrebe da se glasa za nekoga, a ne protiv nekoga. Hoće li to partije prepoznati, nisam baš siguran, ali to je već njihov problem. One koje to prepoznaju, krenuće nešto suštinski i da menjaju, one koje to ne urade imaće vremena da o tome dobro porazmisle u opoziciji, jer mi se sledeća decenija čini kao decenija političara sa velikim P. Goran Ješić to sigurno jeste, svaka čast majstore!!!

Pošto je blizu Božić, uzeću sebi za pravo da nam recimo poželim Gorana za premijera J.