понедељак, 18. април 2011.

NOĆNA SMENA


Predlažem da se malo odmorimo od politike i političara pa evo rešenja. Na preporuku prijatelja pogledah noćnu  smenu, i prijatno se iznenadih. Ima tu svega Monti Pajtona, nadrealista ali i nečeg autentičnog. Možete naći dosta toga na ju tjubu, a evo i par epizoda po mom izboru, uživajte:












недеља, 17. април 2011.

JUTUTANCI


Show must go on je ukratko ono što se na našoj političkoj sceni dešava. Ovo je previše bizarno čak i za Srbiju. I svega ovde jednom neće biti, ali gluposti nikad dosta i nikad previše, ona će na ovim prostorima vazda biti prisutna. A krenulo je misteriozno.

Pogađate da se radi o mitingu SNS, najače opozicione stranke koja treba da bude alternativa onome što imamo sad. Čuli smo tu mnogo njih (BN televizija je imala direktan prenos). Mnogo toga je ponuđeno, Karići nam nude ekonomske projekte za bolje sutra (Ruska salata valjda), Veljo oće da pokrene Srbiju (on je ta snaga) , Vulin ohrabruje na slobodu izražavanja emocija (plači Srbijo), a sve to će doneti Toma koji će se žrtvovati sve dok ga ne prebace na kliniku i priključe na infuziju. Eto dobili smo i odgovor na pitanje:“Šta je to ponuda koja se ne odbija?“ I šta je genijalno smišljeno, jer kako reče gospodin Vučić, neće gledati u nebo već razmišljati. I eto smisliše. Samo se iskreno nadam da ova njihova „umotvorina“ neće imati žrtava.



Beše tu i operskih zvezda, rokenrol benda, intelektualaca,  repa i poezije. Poezija me je najviše „ganula“. Odrecitovaše pesmu Jovana Jovanovića Zmaja JUTUTUNSKA JUHAHAHA“. Ja jedino nisam mogao da shvatim, da li se odnosi na njih ili na poziciju. Neodoljivo se i jedni i drugi uklapaju u istu. A i BALAKAHA ima koliko hoćete, bogami u svim strankama.

Ono što je takođe bitno je poruka koju opozicija šalje gradjanima, a dodje mu kao deža vi: Svako od vas, a ja prvi, će biti spreman i moraće da podnese žrtvu zarad svevišnje pravde i nebeske Srbije, jer mi smo bili i bićemo nebeski narod, a ovoga puta zarad spornog datuma izbora. Jer ako ja „tu nadasve komplikovanu situaciju“ pravilno shvatam ovde nisu sporni izbori i da li će ih biti, već da li će biti u decembru ili januaru. Kažu ako budu u januaru, vlast će imati prednosti izmedju dva božića. Pravi cilj za koji vredi mret. Pravo rešenje svih problema, i prava poruka „dostojna“ evropskih vrednosti za koje se odnedavno zalažu.

Ovi drugi tj. pozicija tvrdi, a bogami i računa, da su se prvi uplašili Vojvode i njegovog povratka pa malko žure sa izborima. Sve i da je to tačno, jaka je i to vlast ako treba Vojvoda da je spasava iliti „Ko s Vojvodom tikve sadi ...“ Ako probamo da budemo realni, ova vlada verovatno jeste najbolja od 2003 do danas, a ipak nije dorasla situaciji koja ju je snašla, jednostavno to za ovu i ovakvu Srbiju nije dovoljno dobro. Kad je o opoziciji reč, ja čak i ne sumnjam u njihovu volju da nešto promene (pisali smo već o namerama), ja sam jednostavno siguran da oni za to nisu sposobni. Naravno to je samo moje mišljenje, i nadam se da grešim.

Kako god, izbori su pre ili kasnije izvesni, a izbor nam je svima „fantastičan“. Blago nama sa ovakvom vlašću i „još boljom“ opozicijom. Pa pohrlimo svi na birališta nebi li dali glas nekome od ovih „spasilaca“ -  JUHUHAHA.

уторак, 12. април 2011.

MEĐU NAMA


Nekako je sve manje pozitivnih primera u našem neposrednom okruženju. Prvenstveno tu mislim na ljude koji svojim ličnim primerom i radom pokreću i inspirišu i sve druge na više rada, truda... Dosta je ljudi iz ovoga kraja izgradilo uspešne poslovne karijere što u Srbiji, što u inostranstvu ali malo njih je za ovaj kraj nešto konkretno i uradilo, makar ne samoinicijativno.

Ja već neko vreme tvrdim da je razvojna šansa ovoga kraja dijaspora. A tu ne mislim samo na kapital i potencijalna ulaganja, već i na znanje i preduzetnički duh, način organizacije, znanje koji se od naših ljudi u dijaspori može naučiti. Znam da se dobar deo vas koji ovo čitate samnom neće složiti, jer mi smo nadasve najpametniji, ali to dokle smo dogurali nas poprilično demantuje. Zato je i junak ovoga posta čovek koji je prvenstveno svojim znanjem i energijom uz pomoć prijatelja stvari pokrenuo sa mrtve tačke. Njegovo ime je dr.Radivoje Petrikić.


Radivoje Petrikić je rođen 1968. godine u Jabukovcu, opstina Negotin. Na Pravnom fakultetu u Beogradu studirao je šest semestara, da bi 1991. godine zbog rata u bivšoj Jugoslaviji prekinuo studije. Nastavlja studije prava u Beču, koje je uspešno završio oktobra 1993. godine. 1997. godine završio je doktorske studije sa odličnom ocenom na Univerzitetu u Beču, a 1999. godine još jedne doktorske studije na Beogradskom Univerzitetu. U tom periodu, Petrikić je objavio dve knjige i napisao nekoliko stručnih članaka o austrijskom i jugoslovenskom pravu.

Krajem 1998. godine, Radivoje Petrikić započeo je svoju advokatsku karijeru kao advokatski pripravnik u advokatskoj kancelariji CMS Reich-Rohrwig Hainz u Beču. Rad za CMS ponovo ga je doveo u Beograd: avgusta 2000. godine osnovao je za svoju advokatsku kancelariju međunarodnu advokatsku firmu u Srbiji i preuzeo rukovodstvo ove filijale. Nakon toga, Petrikić je položio pravosudni ispit u Austriji  i u Srbiji, a 2004. izabran je za partnera CMS-a u Beču. U 2008. godini Petrikić je osnovao još jednu firmu u bivšoj Jugoslaviji, i to CMS u Sarajevu i koordinisao aktivnosti CMS-a u zemljama bivše Jugoslavije.  Od  1. februara 2010. godine preuzeo funkciju rukovodioca i koordinatora u centralno-istočnoj Evropi i odgovoran je za koordinaciju, strategiju i rukovođenjem poslova u 11 zemalja centralno-istočne Evrope.


U proteklih deset godina, Petrikić je pratio mnoge istaknute austrijske, nemačke, francuske, engleske i ostale međunarodne firme pri ulasku na tržište Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine, a pored toga je učestvovao kao pravni konsultant u nekoliko najvećih privatizacija na zapadnom Balkanu. Predsednik je austrijsko-srpskog privrednog foruma koji okuplja vodeće austrijske i srpske kompanije u Austriji i ambasador za integraciju u okviru projekta XChange koji čine poznate i uspešne ličnosti javnog i privrednog života u Austriji. Član je predsedništva Srpske zajednice u Beču i delegat iz Austrije u Skupštini dijaspore. Radivoje govori srpski, nemački, engleski i ruski. Živi u Beču i otac je ćerke i sina.

Briljantna karijera, zar ne. Pored svega toga društvena odgovornost (popularan izraz zadnjih godina) i ljubav prema našem kraju ga inspirišu, pa je aktivan i u selu iz koga je potekao. Sa grupom prijatelja osniva udruženje Društvo prijatelja Jabukovca čiji je predsednik, kroz koje organizuju lokalne meštane i sprovode sledeće projekte: asfaltiranje lokalnih seoskih ulica, uredjenje lokalne deponije sa pristupnim putem, uredjenje parka, uredjenje pijace, rekonstrukcija doma kuluture, rekonstrukcija skole i zdravstvene stanice.

A ja bih sad i svima vama postavio pitanje koje sam postavio i sebi: A šta nas sprečava da za svako selo pa i za sam grad ne uradimo nešto slično. Nije nedostatak novca uvek problem, već nedostatak volje, energije, ideja pa na kraju krajeva i znanja.