субота, 6. август 2011.

MIRIS NOVINA


Znam da elektronske verzije novina polako, ali sigurno, smanjuju tiraže novinskih izdavačkih kuća. Ja sam medjutim i dalje sentimentalno vezan za miris novina i miris jutarnje kafe. To mi je i dalje neprevazidjena stvar, džaba elektronika, tu računari ne pomažu.


Prolazio sam juče ulicom Vojvode Mišića, ne znam da li se sećate starog politikinog kioska, za one koji Negotin znaju po objektima, levo od poslastičare Dunav. E pa ono što me je obradovalo je da se tamo ponovo prodaju novine. Kao mali sam tu često dolazio i kupovao stripove i tada omiljeni Politikin Zabavnik. Ali sam često svraćao i da samo razgledam raznorazne novine i uživam u njihovom predivnom mirisu. On se posebno osećao u tom zatvorenom i uvučenom kiosku.  Kada udjete, levo je bio pult prepun novina, veoma uredno naslaganih. Iza prodavačice kao i sa njene leve i desne strane svuda su bile police prepune dnevnih, nedeljnih i mesečnih izdanja raznih novina. Žena koja je tada tu radila je uvek imala živaca i strpljenja i mirno štrikala svoj rad, dok sam se ja bavio prelistavanjem novina. To je za mene prosto bilo magično mesto.


Sve u svemu, imam kontinuitet čitanja dnevne štampe od jedno dvadeset i nešto više godina. Današnji ritual, kada se za to ima vremena, su jutarnje novine i kafa u kućnoj varijanti i to uglavnom vikendom. Trudim se da pročitam više različitih dnevnih izdanja, i mada medju njima defnitivno ima razlike, generalno se mogu izvući i neke sličnosti koje važe za većinu. Sve je manje ozbiljnih i dobrih kolumnista, kao i novinara, pa samim tim je i sadržina novina takva kakva je. Skoro da je pravilo da u gotovo svim dnevnim novinama rubrike crne hronike bivaju sve veće, na uštrb svega drugog. Siguran sam da, kada i nemaju materijala za tu rubriku, iskopaće ga u nekoj vukoje.... ove naše zemlje. Negde se neko sranje sigurno desilo. Kao da bez crne hronike, nije dovoljno crno. Od prve strane pa do zadnjih nekoliko, koje su uglavnom posvećene kulturi, zabavi i sportu, sve crnjak do crnjaka. Nije ovde ni ružičasto, ali  mi se čini da je crnjak više opredeljenje glavnih urednika, nago realno stanje stvari, iliti daj narodu šta voli. Upravo to ulagivanje javnom mnjenju, a ne njegovo formiranje, je ono što mi tu smeta. Kako su lagano, ali veoma primetno, finansiski interesi zamenili sve druge...


Naravno olovo je i dalje olovo, miris štampe je i dalje miris štampe, ali je izgubio svoju magiju, i meni definitivno sve manje prija. Razlog tome nisu samo godine, već receptura po kojoj se današnje novine spravljaju, kao i vlasništvo nad recepturom, u kojoj ima sve manje prinčeva, a sve više žaba. 


4 коментара:

  1. Druže ja odavno ne čitam novine i časopise, sem politikinog zabavnika. Od kada sam krenuo sa blogom ma nemam potrebu ni da ih pogledam. Na poslu kolege redovno čitaju, ja ih samo prelistam, pročitam neki vic, aforizam, pogledam neku golotinju ako je ima i to je to...

    Već preko 20 godina ja svakodnevno čitam ali knjige. Tu sam pronašao sebe. To je ritual koji svakodnevno sprovodim bez obzira koliko god umoran bio. Makar 10-tak stranica mora da se pročita...

    ОдговориИзбриши
  2. U potpunosti te razumem jer ja kupujem i citam dnevne novine vec 30-ak godina.Dok je bog hodao zemljom Srbijom,uz dnevne sam kupovao i po jedne nedeljne/ponedeljkom-ilustrovana,utorkom-intervju,sredom-tempo,cetvrtkom-tv reviju,petkom-nin,subotom-eureka,nedeljom-duga/.Jos tada je stari prodavac novina govorio da ko cita politiku i nin,cita i knjige.Jebi ga,vrati me ti u mladost i stvarno miris novina.Hvala ti.

    ОдговориИзбриши
  3. Nostalgično i veoma lepo napisano.

    ОдговориИзбриши
  4. Pošto druugariiiice iz LDP-a ne objavljuju komentare kad im se ne svidjaju
    je se izvinjavam administratoru ovog bloga što ću njihov tekst SUNCOBRANI
    prokomentarisati ovde.

    "A boja istih se ne slaže sa bojom štampanog betona - TOTALNO DEMODE. Dajte se malo uozbiljiti."

    ОдговориИзбриши