субота, 20. новембар 2010.

PARK IZ DOBA JURE

„Kupajte se i secite nokte kad ste u inostranstvu. Šišajte se kad odete na godišnji odmor. Što više djubreta ostavljajte van  Beograda. U Beogradu više nema mesta.“
                                                            Dušan Radović

U pakleno toplo letnje jutro 18. avgusta 2110. godine, krećemo ka Nacionalnom parku Đerdap, kako u Beogradu zovu ovu oblast. Ovo je zadnji nacionalni park Srbije (od šest) koji obilazimo ovom turom. Prvu pauzu pravimo na Srebrnom jezeru, koje je nekada bilo prava turistička destinacija. Nekadašnji hotel i njegova letnja bašta više od pola veka ne rade. Srebrno Jezero je dugačko 14 km, a široko 300 metara. Jezero je bogato ribom (som, smuđ, šaran, amur), a po Ginisovoj knjizi rekorda iz njega je izvađen najveći šaran težak 44 kilograma. Uz osvežavajuće napitke koje smo poneli posmatramo jezero. Mali predah, malo priče, pa nastavak puta.


Đerdapska klisura, zajedno sa monumentalnom tvrđavom Golubac podignutom na mestu gde Dunav dostiže neverovatnih osam kilometara širine, predstavlja jedan od najlepših prizora u Srbiji. Sa svojim mnogobrojnim pećinama (Zlotska pećina, Ceremošnja, Rajkova pećina) istočna Srbija predstavlja raj za speleologe. Nakada je tu živeo veliki broj pripadnika vlaške nacionalne manjine, danas je ceo ovaj kraj deo divne i više decenija netaknute prirode. Fantastične prirodne lepote, gotovo čitav vek ne zagađene industrijom, pružaju fantastične uslove za odmor i razvoj turizma. Da i ne pominjemo Lazarev kanjon, predeo fantastične, divlje lepote, kanjon reke Vratne, sa divovskim kamenim kapijama - prerastima, ili Rajačke Pivnice-Pimnice, varoš u kojoj je nekad stanovalo  samo vino! Nezgodno je što je oblast u potpunosti ne naseljena, i ne raspolaže nikakvim smeštajnim kapacitetima.  Prilazni putevi su takođe problematični, ali prema najavama iz vrha vlasti, u planu je da se i ova oblast poveže autoputem sa Beogradom.

Prema zvaničnim podacima iseljavanje iz ove oblasti je počelo krajem dvadesetog veka, a zadnji stanovnici su tu oblast napustili sredinom prošlog veka. Vodeći se pažljivim i strateškim planiranjem dugoročnog očuvanja prirode, nekadašnji stanovnici ove oblasti su uspeli da svojim, više ne činjenjen nego činjenjem,  ovaj deo Srbije sačuvaju od industriskih zagađivača koje sa sobom donosi urbana civilizacija. Iako njihovi potomci, sadašnji stanovnici jedinog grada u zemlji, svojataju ove zasluge, istine radi valjalo bi napomenuti da su i centralne vlasti dale svoj doprinos ovome. Pažljivim planiranjem i  neizgradnjom putnih pravaca, onemogućavale se ikakav razvoj industrije u ovim delovima zemlje, čime su na kraju krajeva i uspele da očuvaju ove prirodne lepote. Takođe centralizovanom politikom „ubiranja harača“ i vraćanjem „na kašičicu“, tadašnje vođe su uspele da svo stanovništvo presele u Beograd. Da to sigurno nije samo splet nesrećnih okolnosti već dobro pripremljen i promišljen plan govore i stimulativne mere koje su sprovođene radi kontrole rađanja (primera radi, prema podacima do kojih sam ja došao, oprema za bebe je tada u Srbiji bila daleko skuplja nego igde u Evropi) . Zahvaljujući tome većina porodica se odlučivala za jedno dete, pa je Beograd uspeo da apsorbuje svo stanovništvo, nekada nastanjeno svuda po Srbiji. Moj je zaključak je da su tadašnji političari za razliku od ovih današnjih imali viziju i ka njoj hrabro i beskompromisno težili. Zaslugu za  ideju  ovakve podele Srbije, na nacionalne parkove i Beograd, istoričari pripisuju izvesnom M.Dinkiću višedeceniskom  i doživotnom ministaru u tadašnjim vladama (ostaje mi nejasno dali su se tad političari birali na višedeceniske mandate ili su to pravo sticali rezultatima svoga rada).


Putovanje uz Dunav je uvek praznik za sva čula. Nemoguće je ne biti očaran prekrasnim predelima kroz koje prolazite. Istočna Srbija je danas napuštena oblast opterećena mitovima. Prolazeći kroz manja napuštena naselja nailazimo na raskošne prazne kuće sa liftovima i bazenima i pored njih u mirnoj simbiozi stare oronule kuće. Hajduci, crna magija (zavezivanje nevernih muževa), kao i osvojene seksualne slobode, dok su se hipici još za nju borili, deo su legendi vezanih za ovaj kraj i stanovnike koji su ga nekada naseljavali. Zahvaljujući povoljnim uslovima (lov, ribolov, stočarstvo, zemljoradnja, vinogradarstvo, zanatstvo, trgovina i saobraćaj) ova oblast je bila od davnina naseljena, o čemu svedoče predmeti materijalne kulture najstarije civilzacije Evrope (Lepenski Vir).

Budimo se rano i gle čuda vode čak ni hladne više nema, ništa od jutarnjeg tuširanja. Prva pomoć u održavanju higijene dolazi iz flaša, pa slede doručak, jutarnja kafa i obilazak većih naseobina u kojima su živeli tadašlji stanovnici ovih područja. Sada su to sablasne gradjevine obrasle zelenilom. Nakon obilaska sledi i lagani povratak kući. 

8 коментара:

  1. Treba dodati da zasuge za "otkrivanje" prikazane, a tzv. Istočne Srbije, takođe, pripadaju izvesnom M. Dinkiću koji je u "glavnom gradu" ovog dela Srbije, otvorio Nacionalnu agenciju za regionalni razvoj. A to što u veći deo te i takve Istočne Srbije nije moguće stići zbog loših puteva, to je druga priča.
    A pošto se, izgleda, Mrkeli sprema smena, veliko je pitanje da li će imati ko i da izgradi putnu infrastrukturu ovog kraja. Dakle i dalje ostajemo Park iz doba Jure.

    ОдговориИзбриши
  2. JOŠ NEKO JE NA SLIČAN NAČIN RAZMIŠLJAO NA ISTU TEMU PA BI TO NAZVAO:

    PARK IZ DOBA JURE 2

    ОдговориИзбриши
  3. Marvine
    Ovaj post vidim kao doprinos mogućnosti razvoja turistički8h destinacija na ovom prostoru. I zato mi dozvolu da ga dopuni sa još jednom prirodnom lepotom NETAKNUTE PRIRODE a to je područje Deli jovana sa dve mogučnosti.
    - UREDJENJE STEVANSKIH LIVADA koje obiluje lekovitim biljem, i
    SLEDI NASTAVAK - Miša

    ОдговориИзбриши
  4. Izradnja jednog centra za lečenje obolelih (prvenstveno dece) od asme i bronhirtisa, koji bi, verujem, vrlo brzo bio vodeći u Evropi.
    Ovo govorim iz ličnog iskustva, jer je moja unuka boraveći samo mesec dana na Stevanskim livadama, zalečila bronhitis i IZBACILA INHALATOR KAO OBAVEZNI PRIBOR.
    Pišem u nadi da će neko od strane nadležnih ovo pročitati, a možda i neki strani investitor.
    Putevi su problem ali ako se uzme kredit na bazi prihoda od putarine i vozila, ovo može da reši i opština Negotin.MIŠA

    ОдговориИзбриши
  5. Slažem se.
    A zašto 2110, pa nema nekog posebnog razloga, bitna je samo vremenska distanca sa koje se posmatra.

    ОдговориИзбриши
  6. Mislim dakle postojim .2005 . peti oktobar,a ne 2110.god.Zapravo vec odavno nema ljudi,to su samo senke koje pokusavaju da zamene zive i imitiraju nekakav zivot.

    ОдговориИзбриши
  7. @ Anonimni 2o1o u 13.04
    Dok ti misliš i od toga živiš drugi rade. Ali šta to vredi kada nismo informisani.
    A znaš zašto?
    Klju od repetitora na Bukovu je u rukama "našeg čoveka" sada žitelja Bora.

    ОдговориИзбриши