понедељак, 12. новембар 2012.

RIBA, DINASTIJA I BUT


Moram da priznam da mi je postalo strašno mučno da pišem o dnevno aktuelnim temama, valjda i ne zaslužuju da se o njima nešto posebno kaže. Postali smo što bi rekli “transparentni” u svojim glupostima  i namerama pa je svaki komentar suvišan. No izuzetak se pre ili kasnije desi, i kako to u Srbiji biva, desi se ponovo, i ciklično se ponavlja posle određenog niza godina.
Sami ste svesni činjenice da su teorije zavere duboko ukorenjene u genetski kod svakog “dubokomislećeg i dobronamernog patriote” u zemlji Srbiji. Nego da ne tupim sa time, vratimo se temi. Srbijom već neko vreme pali i žari takozvana “Votergejt afera”. Inače da malo pojasnim sam Votergejt, onaj američki, se desio 1972 godine kada je američkom predsedniku Ričardu Niksonu dokazano prisluškivanje političkih protivnika tada demokrata, te se cela stvar završila podnošenjem ostavke istog, dok je on za uzvrat dobio amnestiju od krivičnog gonjenja.


Sad nekako imponuje da za lokalne svinjarije nadjemo svetsku paralelu. Tačno je da Votergejt baš zvuči onako američki, bombastično, ali nekako nije primereno jeleku i opanku na koji se akteri tako često pozivaju. Jes ono zvuči, ali nije u duhu tradicije, a cenim da je tu malo gospode, a više  djilkoša te stoga apelujem na situaciji primereniji vokabular. Znači, jeste Opra Vinfri zvučnija, ali mi imamo Žiku Nikolića iliti šarenicu, volim i ja više peperse ali većinski populacija (sa sve političkim vrhom) otkida na cecu i tako ti je to.


Tako da se ne kaže srpski Votergejt, nego  Sumnjivo lice, to je naše izvorno, tradicionalno iliti tako se dame i gospodo to u zemlji Srbiji radi. Korupcija, nepismenost i nesposobnost su naše tradicijonalne vrednosti, pa ko nam ih sada može zabraniti, ili osporiti, to je bre naše. Volimo mi i da gvirnemo kod komšije u dvorište, to je jače od nas. Što su onda političari drugačiji. Pa ovde svako svakog prisluškuje već desetinama godina i to je tradicija. Komšija više zna o vama nego vi sami. Garantujem da je neko tražio listing čak i Đorđa Vukadinovića, a da ne pominjemo druge. Sve u svemu ova buduća čistka u policiji niti je, niti se može nazvati Votergejt, ali svakako mnogo više liči na plavu ribu, kljukanu dinastiju i svastikin but. Liči na zemlju u kojoj su pevaljke i njihovi menadžeri stručnjaci, ministri pevaljke, crkva vodi politiku, a politika se izgubila negde izmedju, prosto raj za satiričare poput Nušića .


A politika je verovali ili ne način da jedno društvo preživi, tačnije, da se izgradi sistem koji će zemlji omogućiti razvoj, a većini njenih stanovnika normalan život. Čini mi se da se upravo ta definicija politike ovde totalno izgubila i ne samo da to niko ne radi već gotovo niko i nema ambiciju da se time bavi. A preživljavanje nije zagarantovana stvar, za to se treba izboriti.

4 коментара:

  1. "Sumnjivo lice" nije grm u kome leži zec.
    Za sada se istrčavaju politički diletanti.
    Ja se plašim "vukova".

    ОдговориИзбриши
  2. Slažem se, ceh za još jedan nalet gluposti ova zemlja neće preživeti.

    ОдговориИзбриши
  3. Medijsko-politički trik, preusmeravanje pažnje i izmišljanje tople vode... Najžalosnije je što se većina na to prima ili je jednostavno na to primorana jer nam se neke stvari prosto nameću. Masmediji ipak imaju uticaj na svakog pojeinca bez obzira koliko on bio svestan ili nesvestan situacije u kojoj se nalazi, on kao pojedinac u društvu i on kao deo društva

    ОдговориИзбриши