недеља, 14. април 2013.

ZLI DEDACI


Sigurno ste primetili plejadu nekih zlih i naopakih ljudi koji ovih dana grme sa ekrana gotovo svih televizija. Toliko mržnje, teških reči, kompleksa i zla ja ljudi odavno nisam video, pa ima gotovo dvadesetak godina. Ne bih ništa da insinuiram ali mi se po glavi sve vreme motaju stihovi jedne pesme koja je napisana baš tih nesretnih devedesetih godina, tačnije 1991. Sad vi pročitajte  možda pomogne, a ako ne pomogne bar ne odmaže.


Na godisnjici braka kod mog druga Jevrema
forsirala se muzika iz naseg vremena 
i tocilo se vino iz raznih buradi 
i radilo se sve sto treba da se uradi 

Al' nepoznati genije je kresnuo TV
a bas je is'o dnevnik i pokvario nam sve
i stado se poizvrtalo svud' po patosu 
i zacas smo skomolali, k'o na parastosu 

Losa vest, pa jos sve puta sest
ola-la, prepotentni su sretni 
vidim ja, bolje rat nego rad 
ja spomenicu ne bih, i eto ti ga sad 

Zli dedaci su zauzeti novim samitom
uh, podigli su nosine, sav svet popalili 
a drugi organ ne bi digli ni dinamitom
e, svoj su zadnji metak odavno opalili 

Dedaci, bolje igrajte sah
ola-la, impotentni su sretni 
sledi im jos kalendar il' dva
pa pakuju za oblake i momke kao ja 

Ta glupost s televizorom je bila teski kiks
jer muzjaci su penili o vojnim silama 
a dame su se povukle da gledaju Twin Peaks
i niko vise nije slus'o starog Dylana 

Ola-la, slali su na gola ostrva
e pa sta, odlezali svoje robije 
ola-la, plamen sipaju iz nozdrva 
vidim ja, vabe narod da se pobije 

Ola-la, sanjam vijeca, sanjam skupstine
e pa sta, sanjam MUP-ovce i sabore 
ola-la, nek' me neko brzo ustine 
vidim ja, vuku me u svoje tabore 

Ola-la, profitiraju iz nereda
e pa sta, skrivaju se iza nacije 
ola-la, niko nas u oci ne gleda 
vidim ja, gledaju nam registracije



Нема коментара:

Постави коментар