уторак, 12. април 2011.

MEĐU NAMA


Nekako je sve manje pozitivnih primera u našem neposrednom okruženju. Prvenstveno tu mislim na ljude koji svojim ličnim primerom i radom pokreću i inspirišu i sve druge na više rada, truda... Dosta je ljudi iz ovoga kraja izgradilo uspešne poslovne karijere što u Srbiji, što u inostranstvu ali malo njih je za ovaj kraj nešto konkretno i uradilo, makar ne samoinicijativno.

Ja već neko vreme tvrdim da je razvojna šansa ovoga kraja dijaspora. A tu ne mislim samo na kapital i potencijalna ulaganja, već i na znanje i preduzetnički duh, način organizacije, znanje koji se od naših ljudi u dijaspori može naučiti. Znam da se dobar deo vas koji ovo čitate samnom neće složiti, jer mi smo nadasve najpametniji, ali to dokle smo dogurali nas poprilično demantuje. Zato je i junak ovoga posta čovek koji je prvenstveno svojim znanjem i energijom uz pomoć prijatelja stvari pokrenuo sa mrtve tačke. Njegovo ime je dr.Radivoje Petrikić.


Radivoje Petrikić je rođen 1968. godine u Jabukovcu, opstina Negotin. Na Pravnom fakultetu u Beogradu studirao je šest semestara, da bi 1991. godine zbog rata u bivšoj Jugoslaviji prekinuo studije. Nastavlja studije prava u Beču, koje je uspešno završio oktobra 1993. godine. 1997. godine završio je doktorske studije sa odličnom ocenom na Univerzitetu u Beču, a 1999. godine još jedne doktorske studije na Beogradskom Univerzitetu. U tom periodu, Petrikić je objavio dve knjige i napisao nekoliko stručnih članaka o austrijskom i jugoslovenskom pravu.

Krajem 1998. godine, Radivoje Petrikić započeo je svoju advokatsku karijeru kao advokatski pripravnik u advokatskoj kancelariji CMS Reich-Rohrwig Hainz u Beču. Rad za CMS ponovo ga je doveo u Beograd: avgusta 2000. godine osnovao je za svoju advokatsku kancelariju međunarodnu advokatsku firmu u Srbiji i preuzeo rukovodstvo ove filijale. Nakon toga, Petrikić je položio pravosudni ispit u Austriji  i u Srbiji, a 2004. izabran je za partnera CMS-a u Beču. U 2008. godini Petrikić je osnovao još jednu firmu u bivšoj Jugoslaviji, i to CMS u Sarajevu i koordinisao aktivnosti CMS-a u zemljama bivše Jugoslavije.  Od  1. februara 2010. godine preuzeo funkciju rukovodioca i koordinatora u centralno-istočnoj Evropi i odgovoran je za koordinaciju, strategiju i rukovođenjem poslova u 11 zemalja centralno-istočne Evrope.


U proteklih deset godina, Petrikić je pratio mnoge istaknute austrijske, nemačke, francuske, engleske i ostale međunarodne firme pri ulasku na tržište Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine, a pored toga je učestvovao kao pravni konsultant u nekoliko najvećih privatizacija na zapadnom Balkanu. Predsednik je austrijsko-srpskog privrednog foruma koji okuplja vodeće austrijske i srpske kompanije u Austriji i ambasador za integraciju u okviru projekta XChange koji čine poznate i uspešne ličnosti javnog i privrednog života u Austriji. Član je predsedništva Srpske zajednice u Beču i delegat iz Austrije u Skupštini dijaspore. Radivoje govori srpski, nemački, engleski i ruski. Živi u Beču i otac je ćerke i sina.

Briljantna karijera, zar ne. Pored svega toga društvena odgovornost (popularan izraz zadnjih godina) i ljubav prema našem kraju ga inspirišu, pa je aktivan i u selu iz koga je potekao. Sa grupom prijatelja osniva udruženje Društvo prijatelja Jabukovca čiji je predsednik, kroz koje organizuju lokalne meštane i sprovode sledeće projekte: asfaltiranje lokalnih seoskih ulica, uredjenje lokalne deponije sa pristupnim putem, uredjenje parka, uredjenje pijace, rekonstrukcija doma kuluture, rekonstrukcija skole i zdravstvene stanice.

A ja bih sad i svima vama postavio pitanje koje sam postavio i sebi: A šta nas sprečava da za svako selo pa i za sam grad ne uradimo nešto slično. Nije nedostatak novca uvek problem, već nedostatak volje, energije, ideja pa na kraju krajeva i znanja. 

8 коментара:

  1. Da je takvih više, gde bi nam bio kraj.

    ОдговориИзбриши
  2. Ma takvih ima, nego smo mi slepci. Umesto da to iskoristimo, mi vadimo jedni drugima oči. Zato nas neće ni biti.

    ОдговориИзбриши
  3. Dovoljno je za početak krenuti od svoje kuće i svog dvorišta

    ОдговориИзбриши
  4. Da, upravo je to čovek i počeo. Krenuli su da sređuju "svoje dvorište".

    ОдговориИзбриши
  5. Šteta što ovaj primer nije dobio "snagu cunamija"
    Miša

    ОдговориИзбриши
  6. ucestvovao kao konsultant u nekoliko privatizacija....cista ljubav prema otadzbini koja se izrazava cifrom od nekoliko nula.pun mi je kufer takvih koji sa bezbedne udaljenosti sole pamet.

    ОдговориИзбриши
  7. To što čovek zna da naplati svoj rad sa nekoliko nula, je znak sposobnosti, a tvoj komentar (anonimni u 16,04) je nedostatak dobrog ukusa.
    Slučajno i ja znam da ga traže naši gastarbajteri, ne samo iz ovog kraja, već i šire.
    Nametnuo se čovek znanjem i sposobnošću a ne. kao neki, lupetanjem po Negotinskim blogovima.

    ОдговориИзбриши
  8. Dosta redovno (koliko mi vreme to dozvoljava) pratim blogove i komentare koji dilaze iz Negotina, ali se veoma reko i javljam, osim kada, kao u ovoj prilici, nesto posebno me ne motivise da to i uradim.
    Dragi prijatelji, ne verujem da imate cak ni ideju koliko je ovakvih i slicnih primera (u raznim granama) rasprostranjeno po svetu, a svi vuku korene bas iz ovog kraja. Recicu vam samo jedan: VISESTRUKI SVETSKI SAMPION U KUNG FU-ou je iz Prahova, zivi i radi u Svajcarskoj, jedno vreme je cak obavljao poslove selektora svajcarske reprezentacijeu borilackim vestinama. Pomislite sami sada: koliko ljudi iz Opstine Negotin ovo zna? Ne mislim na Opstinu kao instituciju.
    Uzeo sam samo za primer ovog vrsnog sportistu, ali na svim poljima postoje mnogo ljudi koji su se dokazali i uspeli u inostranstvu.
    Nemojte mene pitati zasto oni nesto konkretnije nisu uradili do sada za nas kraj. Upitajte prvo sebe i siguran sam da cete naci odgovore i sami. Eto, dok se to ne promeni, bas upravo to sto i sami vidite, shvatite da ovi ljudi nemaju mogucnosti (a zelje su im ogromne) da tu nesto i urade.

    ОдговориИзбриши