среда, 27. март 2013.

ČUDO NEVIĐENO


„U želji da ulepša svet, čovek poseže za čudom, još neviđenim, a suočava se sa tragičnom i smešnom stvarnošću.„

Ne znam da li se sećate filma Čudo neviđeno? Jedan od onih za sva vremena, pogotovo kod nas. Inače ova tragikomedija događa se u malom ribarskom mestu, na obali jezera, gde se se oduvek živelo na sličan način: žene love ribu, rade i druge teške poslove, dok njihovi muževi sede u kafani, udvaraju se konobarici, piju, mudruju i sanjaju novi i bolji život. Nekako suviše poznato zvuči da bi bilo samo fikcija, zar ne?
Nasuprot njima, Šćepan, prvi čovek u kraju, želi da od tog mesta stvori raj na zemlji i ljudima pokaže nešto što nikad nisu videli! Sa strašću zanesenjaka započinje neviđeni poduhvat: prokopati tunel kroz brdo, sve do mora, isušiti jezero i napraviti plodnu zemlju koja će davati tri žetve godišnje. U ostvarenju ove velike ideje pomaže mu nenadana pojava nove, mlade i lepe konobarice, koja svojim izazovnim prisustvom pokreće meštane. Tako ljudi, omamljeni strastima, ne shvataju  ozbiljno „čudo“ i opasnost koja im zaista preti. Šćepanov pokušaj da promeni svet i učini ga boljim završava se tragikomično. Umesto da se isuši jezero more plavi celo mesto.
Sad, ono što slušamo prethodnih meseci neodoljivo podseća na gore pomenuti film. Pogađate, radi se o projektu kanal Dunav-Morava-Vardar-Egejsko more. I da se razumemo, ne sumnjam ja u dobre namere ministra Baćevića, ono što me brine su rezultati i gubljenje vremena i para. Da je pameti, neko bi pored tolike priče o depolitizaciji, profesionalizaciji i potrebi da stručnjaci imaju veću ulogu, te stručnjake ponekad i nešto pitao, pa do ovakvog predloga ne bi ni došlo. A oni kažu sledeće.
Gotovo svi se slažu da jedan ovakav kanal, ako je glavni razlog transport, a trebao bi da bude, nema mnogo smisla. Izgradnja ovakvih kanala pratila je prvu industrisku revoluciju i uglavnom je početak gradnje vezan za XVIII i XIX vek. Kanalima ove vrste voze se uglavnom masovni rasuti tereti kao što su rude, pesak, kamen, žitarice i naftni proizvodi. Taj deo Srbije nama velikih rudnika, gotovo je simboličan broj velikih fabrika, a tržišni poljuprivredni viškovi tog kraja svakako nisu žitarice već voće i povrće koje se ne prevozi sporim baržama. Takođe rafinerije su povezane naftovodima pa ni prevoz naftnih derivata nije opcija. Uz to treba imati na umu da je transport na srpskim plovilima pao sa 1584 miliona tkm 2007, na 726 miliona tkm 2011.
Ništa bolja situacija nije ni sa potencijalnim tranzitom, jer Solunska luka nije, niti će biti luka za transport rasutih tereta u Centralnu Evropu. Transportni put Dunavom je mnogo boljih performansi i samim tim povoljniji za brodare. Dunavom mogu da plove brodovi i sastavi sa baržama i nekoliko puta veći od onih koji bi eventualno plovili na kanalu Dunav-Egejsko more. Veći brodovi i sastavi imaju mnogo bolju produktivnost i niže troškove, tako da bi i pored kraćeg puta, za većinu tereta prevoz ovim kanalom bio skuplji nego Dunavom. Takodje većina robe koja se prevozi za Centralnu Evropu dolazi iz Crnomorskog basena i Turske.
Na kraju, naše komšije Rumuni već su probali nešto slično. Naime Čaušesku je pre tridesetak godina otvorio kanal preko Dobrudže između Dunava i Crnog mora koji skraćuje plovni put za preko 400km. Izgradnja kanala je počela 1949, a delimično završena i puštena u rad 1984. Ovaj kanal je takođe najavljivan kao megaprojekat koji će izvući Rumuniju iz ekonomske krize. Posle otvaranja se pokazao kao prilično promašena investicija, što se i da zaključiti po tadašnjem, a i sadašnjem stepenu razvoja dragih nam suseda.

Gore navedeni podaci su jedna od kraćih analiza stručnjaka iz oblasti transporta koju je objavio časopis Vreme. Slični stavovi mogu se čuti i od gotovo čitave stručne javnosti. Čini se međutim, da to niko niti hoće, niti želi da čuje. I opet se bavimo stvarima koje ni stara Jugoslavija, sa svim svojim kapacitetima nije uspela da realizuje, a ne današnja Srbija. Pa mi danas nismo u stanju da završimo koridor 10 koji je prioritet svih vlada od 1991 na ovamo, a kopamo kanal do Egeja. Na žalost, narod sluđen niskim strastima i krvlju kojom ga hrane raznorazni mediji, bavi se farmama i velikim bratom, te ide na ruku Šćepanu koji se baš zaneo.

уторак, 26. март 2013.

ŠKOTI

Iako moram da priznam fudbal uduvek obožavam, nekako mi se na ovim prostorima, zadnjih godina zgadio. Prosto je izgubio smisao. Zbog svih dešavanja u FSS (Fudbalski Savez Srbije), fudbalskim klubovima, pa do divljanja raznoraznih navijača, sumnjivih likova koji se tu muvaju, fudbal je jednostavno u zemlji Srbiji nestao.
Danas se deslilo nešto, što po mom mišljenju definitivno zaslužuje pažnju. Naime, zbog utakmice Srbija – Škotska, čije odigravanje je planirano za 21h na Stadionu Karađorđe u Novom Sadu, stigli su i navijači iz Škotske. U pitanju je navijačka grupa "Tartan Army".
Kako je uporni sneg tokom noći napadao na teren Stadiona Karađorđe, pretilo je otkazivanje utakmice. Da bi to sprečili škotski navijači su se pridružili redarima i obučeni u svoje kiltove, pomogli u raščišćavanjeu snega. To nije jedini lep potez škotskih navijača u Srbiji - oni su dali prilog i za Dečje selo u Sremskoj Kamenici. 
Škotski navijači proglašeni su za najbolje navijače Evropskog prvenstva 1992, kao i Svetskog prvenstva 1998. Dobili su priznanje Olimpijskog komiteta Belgije posle kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2002, kao i mnoge druge nagrade, a poznati su i po svom humanitarnom radu i promovisanju fer-pleja. Oni su se sredinom osamdesetih godina odrekli huliganske komponente u navijanju, a zadržali brojnost, vernost i decibele. Mislim da je svaki dalji komentar suvišan.

недеља, 24. март 2013.

DOSIJE X




Jutarnji zraci prelamali su se kroz veliku golu hrastovu krošnju. Na suncu je bilo prijatno, ali na pločniku glavnog trga, koji je uglavnom u hladu, i dalje je prilično sveže.  Hladno martovsko  jutro i uzane ulice oko trga, obećavale su još teži dan pred sobom. Bio je to početak još jednog radnog dana kapetana srpske policije Dragana Popovića ili kako su ga kolege zvale detektiva Kokni Kola. Sam nadimak je inače dobio zbog šešira i mantila koje je nosio u ranoj mladosti. Od tog početnog entuzijazma ostao je samo nadimak.

Na putu do svoje kancerarije u PU „Savski venac“, prišao je kiosku da kupi novine.
 „Izvolite gospodine!“ – obratila se prodavačica. Baš je lepa i opojno miriše, pomislio je gledajući njenu raspuštenu smeđu, kovrdžavu kosu. Ma, nije lepa nego je prelepa. Bože, što nisam mlađi… Gde li sam je video? Poznata mi je nešto, hm? Možda sam joj bio sa majkom, nekada davno… Ma, šta ja to lupam.
“Večerne novosti.” – progovori napokon.
Naslov koji je ugledao ga je skamenio, istoga trena je zaboravio na prodavačicu.
„DIVERZIJA AVIONA
Na osnovu informacije Bezbednosno-informativne agencije, Direkcija policije je obavestila predsednika Vlade Srbije Ivicu Dačića da BIA ima saznanja da vođe pojednih kriminalnih klanova nastoje da za interese svojih kriminalnih grupa izazovu kvar na avionu Vlade Srbije u inostranstvu prilikom putovanja predsednika, premijera ili prvog potpredsednika …

Žurnim korakom kapetan stiže u svoju kancerajiju, a još sa vrata ga dočeka pitanje načelnika „Jesi video današnje novine“.
„Video sam, zaista nemam objašnjenje, nastavićemo istragu.“ – izgovori neubedljivim i umornim glasom.
Koji sam ja baksuz kad mi je zapao ovakav slučaj, pomisli. Na stolu ga je čekala kafa i otvorena fascikla sada već čuvenog predmeta. Krenuo je ponovo da čita markirane delove dosijea.
1.Kradja glasova
Kako je rekao lider SNS Tomislav Nikolić, krađa u nedelju veća je od one koja se dogodila u septembru 2000. godine a odigrala se na svih 9.000 biračkih mesta u Srbiji."Mi smo na izborima pobedili mnogo ubedljivije nego što je RIK saopštila ali su izbori pokradeni u mnogo većem obimu nego u septembru 2000. godine", tvrdi Nikolić. Nikolić je novinarima pokazao oko 3.000 glasačkih listića, koji su, kako tvrdi, bačeni u kontejner posle izbora i naveo da su oni zamenjeni novim listićima na kojima su zaokružni predstavnici aktuelnih vlasti. SNS je te listiće dobila, kako je rekao Nikolić, "od jednog hrabrog čoveka" i zahvaljujući njemu…

2. Prisluškivanje
RTS saznaje u krugovima bliskim Vladi da je prvi potpredsednik Aleksandar Vučić informisan od strane BIA da je pre tri dana deo policije izdao nalog da mu se prisluškuje telefon, a da predsednika Nikolića prisluškuju duže vreme! Nalog za prisluškivanje Aleksandra Vučića izdat je, tvrdi isti izvor, po zahtevu interesnih grupa, a uz pomoć nekoga iz vrha policije. Zbog uznimirenosti, Aleksandru Vučiću je pojačano obezbeđenje, a Tužilaštvo je već pokrenulo istragu. Izvor RTS-a tvrdi da predsednika države Tomislava Nikolića dugo prisluškuju, o čemu je i predsednik govorio u emisiji Svedok. "Mi smo tu upali u zmijsko gnezdo, među ljude koji koriste visoke funkcije u mnogim službama da gospodare životima…

3. Presecanje kolone 1
Kabinet predsednika Srbije Tomislava Nikolića potvrdio je sinoć da se u petak ujutru na autoputu dogodio incident i saopštio da je Nikolić izrazio uverenje da će svi aspekti tog dogadjaja biti ispitani.

4. Presecanje kolone 2
Nepoznati vozač škode bez registarskih tablica pokušao je četiri-pet puta da preseče kolonu predsednika Srbije. Kolonu automobila predsednika Srbije Tomislava Nikolića juče popodne više puta je presekao automobil "Škoda fabia" bez registarskih tablica, a vozač je nepoznat, saznaje agencija Beta u policiji. Incident se dogodio u Novom Beogradu, u Ulici Jurija Gagrina kod tržnog centra "Piramida" oko 18 sati. Kako je rečeno u policiji, za vozačem je raspisana potraga. “

Svaki od ovih na izgled nepovezanih slučajeva je od strane njega i njegovih najboljih ljudi detaljno obradjen sa uvek istim zaključcima, dokaza jednostavno nema, izvršioci su uvek korak ispred. Neverovatno je njihovo umeće i spretnost, pojavljuju se niotkuda i gotovo kao duhovi nestaju. Čak mu ni motiv nije do kraja razjašnjen. Posebno mu je smetalo što je o svakom od pomenutih dogadjaja prvo saznao iz novina, a tek posle dobijao zvaničnu prijavu incidenta. Sad još i diverzija aviona, samo mu je to još trebalo.
Sa druge strane policiski instinkt, koji ga do sada nikada nije prevario, mu je govorio da su to samo segmenti jedne veće i komplikovanije slagalice i da je sve povezano. Da iza svega stoji neko dovoljno moćan da celu stvar može da organizuje i….

Zazvonio je telefon I prekinuo tok njegovoh misli.
“Halo!”
“Popoviću ti li si?” – bio je to načelnikov glas.
“Ja sam šefe, čitam ponovo slučaj”
“Ajde Popoviću ostavi se toga, to nije prioritet.”
“Ali još ništa nemamo šefe…”
“Popovići zavedi slučaj, i predji na sledeći, pa nemamo mi dovoljno ljudi, prioriteti moraju da postoje.”
“Razumeo šefe.”
Iz fioke izvuče crni marker, zatvori fasciklu i preko nje ispiše veliko X.
“E neka sam se i te bede ratosiljao” – izgovori dok je povlačio zadnji dim dogorele cigarete gledajući kroz prozor. Dan se nastavio. Sunce je i dalje sijalo ulicama koje su mu delovale tako tesno da u njima ni ker nije mogao da maše repom levo-desno, nego gore-dole. U stomaku je osećao težinu i bivalo mu je loše. Verovatno je zbog kafe. I osim mučnine, sve ostalo je bilo na izgled po starom, kao da se ništa nije dogodilo.