уторак, 28. децембар 2010.

GEOHRONOLOGIJA

Postojanje super heroja se može opravdati samo postojanjem i druge strane. Zlikovaca. O super herojima smo pričali prošlog puta, a sada malo i o ovim drugim. Iskoristiću svoje demokratijom dato pravo na moju slobodnu interpretaciju što istorije što geologije. Istorije složićete se, imamo i previše, a prosto je neverovatno da iz nje ništa nismo naučili. Biće da je zato što je uvek pogrešno i pristrasno napisana, pa o nama stranci znaju i više i bolje od nas samih. Ako ikada pročitate stručnu analizu što političkih analitičara, što stručnjaka za Balkan sa strane, videćete o čemu pričam, a i saznaćete o sebi ono što nas u školi nisu učili, i još nas ne uče.

Kako geologija istoriju zemlje deli na četiri doba, ja ću pokušati da ovo naše Balkansko grotlo podelim na epohe koje se meni čine interesantnim. Da ne bih išao previše daleko (jel to baš i nije moguće proveriti), za nultu godinu ću uzeti 1950 (odatle pa nadalje još imam živih svedoka).

  1. Prebalkanijum – vreme pre balkanske eksplozije. Počelo kao vreme rada, entuzijazma, stvaranja ali i represije (valjda neophodne) da ljudsku svest drži na nivou za koji nije, niti će biti spremna (po mom dubokom uverenju nikada). Određeni periodi ove epohe se smatraju božanstvenim i neponovljivim, što verovatno jeste istina.

  1. Balkanijum – vreme Balkanske eksplozije. Počelo kao vreme ogromne narodne energije, potpuno pogrešno kanalisane. Vreme ratnika, vreme razbojnika, vreme niskih strasti i vreme ispitivanja granica ljudske bahatosti i izdržljivosti. Ako prethodnu epohu možemo proglasiti za raj, ova je verovatno najpribližnija paklu.

  1. Postbalkanijum – vreme posle Balkanske eksplozije (da pojasnim sadašnje vreme). Počelo završetkom predhodne epohe. Vreme trežnjenja, vreme smirivanja strasti, vreme lova u mutnom, klasne podele društva, vreme kompromisa.Kao posle svake dobre pijanke, mamurluk traje bar dvostruko duže, pa ako smo deset šenlučili, treznićemo se bar dvadeset godina. Nezgodno je što nas tako mamurne, svi ovi razbojnici, uglavnom preobučeni iz prethodne epohe, vaćare kako stignu. A mi ovako grogi pristajemo na sve, zbog glavobolje neshvatamo, a i kad shvatimo nemano ni snage, ni volje da reagujemo.Ostaci prethodne epohe se svakodnevno osećaju, svedoci smo odlaska sa scene tri poslednja balkanska „ratnika“. Oni su svoju misiju završili, poslužili su svrsi kojoj su i bili namenjeni, pa je polako vreme za „penziju“. Mislite li da je to slučajno, ja u takve slučajnosti ne verujem. Čini mi se da je prva faza „Balkanskog scenarija“ gotova, a sledi nam druga.

  1. Superbalkanijum -  nadrealna utopiska tvorevina. Fikcija da balkanske zemlje mogu biti ravnopravne članice EU, kao evropski uredjene i ekonomski razvijene članice EU, šarena laža koja treba da nas drži u nadi pokorne. Niti mi imamo kapaciteta za jedan ovakav poduhvat, niti ga ima i jedna zemlja balkana. Pa ko će to reformisati sve ove zemlje i kad, da li još verujete u čarobne štapiće. Sa druge strane ja sumnjam i u iskrenu volju EU za tim. Istorija nas uči da su „kolonijanli“ interesi većine velikih sila za ovim prostorom uvek bili na prvom mestu. Mi polazimo od teze, da ćemo pod pritiskom EU mi sebe reformisati, i tako će nas oni naterati da mi postanemo uredjeni, bogati, razvijeni, valjda i lepši, jer je to gle čuda „njihov interes“. Zvuči li vam to logično. Novi koncept globalizacije, ne poznaje države i nacije, poznaje samo kapital i profit, po cenu svega. Multinacionalne kompanije su jače od većine malih država, sa većim budžetima, boljom organizacijom. Zato su i potrebne male države nedovoljno sposobne da same brinu o sebi. Šta zapravo oni hoće, pa jeftinu radnu snagu i ekploataciju nacionanlih bogatstava, a za uzvrat mi kao imamo državu. Izvinjavam se, to se danas zove strana investicija. Danas je to Telekom, sutra će biti EPS, prekosutra rudna bogatstva, ono malo nafte smo već prodali. Pa šta će nas to razviti, verovatno široka svest „kolonijalista“, njihovo „veliko“ srce i „društveno odgovorno poslovanje“. Super budućnost Balkana nam se smeši zar ne? Nemojte me pogrešno shvatiti, i ja mislim da mi moramo reformisati ovo društvo, ali zbog nas, i ne na ovaj način. Hoće li nas na to neko naterati, pa neće, to moramo sami. Šta nam vredi EU ako u nju udjemo za deset godina, sa stepenom razvoja np. današnje Rumunije. Pa tamo se ljudi bacaju sa balkona zbog socijalnog bunta. A mi ćemo isto tako, samo za deset godina. Super, zar ne?

Da ne budem ja preveliki pesimista, iskreno se nadam da sam promašio. Nekako mi se uz ovaj post slaže i sledeća pesma, a nagradno pitanje je kome je namenjena??? 

3 коментара:

  1. S vremena na vreme rodi se čovek, koji živi život ispred vremena u kome se rodio. On teško to podnosi, jer je mali broj onih koji su u stanju da to spoznaju.
    Miša

    P.S. Zašto si objavio kada si unapred znao da si "promašio"? Da li iskušavaš sudbinu?

    ОдговориИзбриши
  2. Dobro napisano, ode ti u visoku politiku.

    ОдговориИзбриши